O NAMA

Gotovo je nevjerojatno da je nakon prestanka proizvodnje torpeda sredinom 1960-ih, nakon punih stotinu godina slavne i burne povijesti, Rijeka ostala bez ijednog primjerka torpeda. U to su vrijeme odneseni čak i dragocjeni muzejski primjerci iz kućnog muzeja Torpeda, za koje tvornica zbog nekog nepoznatog razloga više nije bila zainteresirana.

Isto je tako gotovo nevjerojatno da se, nakon više od dvadesetak godina potpune nezainteresiranosti, krajem devedesetih naglo razvilo zanimanje za riječku staru slavu. Istina, već je početkom devedesetih, 1993., naporom rijetkih entuzijasta i izvaninstitucijskih snaga organizirana izložba, za koju su naši torpedi morali biti dovezeni iz Splita, no tada je još tema torpeda u riječkome kulturnom i muzejskom kontekstu bila posve preuranjena.

Kada se 1997. konačno, nakon više od trideset godina, vratio kući prvi riječki torpedo i osvanuo u dvorištu Pomorskog fakulteta, još se uvijek činilo da zapravo ne znamo što bismo s njime, da ne znamo gdje bi ga bilo najpoštenije udomiti i kako ga najbolje javno izložiti.

Kada se 2007. u sretnim okolnostima grupica entuzijasta, “torpedista”, okupila oko Muzeja grada Rijeke, okolnosti su već bile posve dozrele pa je, u posljednji čas prije konačnog nestanka, u Muzej počela pristizati građa od posebne važnosti za uvid u visoke domete tehnike i industrije u Rijeci od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. Dvojbe i nedoumice što ih oko očuvanja preostalih pogona i postrojenja posljednjih godina imamo i mi muzealci i konzervatori i urbanisti i gradski oci, potvrđuju ozbiljnost kojom smo prionuli zbrinjavanju industrijske baštine.

Nastojanja da se spasi sve što vrijedi u odavna utihnulim i ispražnjenim pogonima Torpeda, Tvornice papira, Rikarda Benčića i drugim, još živućim, tvorničkim pogonima i postrojenjima, svjedoče da konačno razumijemo važnost čuvanja industrijske baštine za budućnost.